Ponovo otvaram dušu, sebi, tebi, cijelom svijetu koji ni ne zna ko si ti. Ponovo želim da pišem o tebi, o nama, jer konačno shvatih suštinu koja me učini nevjerovatno srećnom. Imamo mi prošlost, ali po prvi put shvatih da imamo i sadašnjost i budućnost. I ne, ne lažem sebe, pogledaj našu prošlost, biće ti jasno sve što imamo. Pod istim smo nebom, gledamo iste zvijezde i nadamo se istom. Ono što je najvrednije niko nam nikad ukrasti ne može, one momente kojima istinu znamo samo mi, one kada je nestajao svijet oko nas i postojalo samo stvaranje naše priče i naše istine. To jeste naša istina. Sjetiš li se ponekad sreće koja je bila neizmjerna? Upravo ta sreća je ono zbog čega postojimo i postojaćemo, dok god smo živi ili barem jedno od nas. Drugi bi vidjeli ono što se očima može vidjeti,čuli ono što im se kaže, a mi smo iskusili onu ljepšu stranu priče, vidjeli i čuli šta srca mogu reći, šta mogu pokazati jedno drugom. Ja znam da si u duši moj, ja znam da takve ljubavi ne umiru, nego samo ćute, strpljive su, prethodni događaji su ih tome naučili, ali postoje. Postoji i čežnja, želja da proživimo ponovo ono što nam je bilo dato i u trenutku nestalo, ali dok živim nadaću se da će se vratiti dani sreće. Ljubav nema granicu, a mi je nismo nigdje ni postavili, mi smo se jednostavno voljeli, voljeli bez uzdržavanja, davali sve od sebe u toj ljubavi. Znam ti si me naučio voljeti, naučio kako da pružim ljubav i da je uzmem. Ponekad mi se činilo da mogu dodirnuti tvoje srce, da možemo biti jedno, bio je to tako stvaran osjećaj.Večaras želim da ti kažem da te želim samo za sebe, da me baš briga za svijet, on ionako u onim samo srcu viđenim momentima ne postoji . Ostalo me i ne zanima, daj to drugima, daj im istine, laži, realnost, ma daj im što god želiš, ali meni daj onaj dio koji je bitniji, daj mi sebe, svoju ljubav. Ono što je oku vidljivo ti slobodno daj drugima, a meni daj ono što naša srca vide i ja ću biti srećna.
Нема коментара:
Постави коментар